Sve veći dio Tuzle nalazi se pod video nadzorom. Kamere na frekventnim raskrsnicama nisu samo alat za kontrolu saobraćaja — one su nedavno pomogle i u identifikaciji maloljetnika koji su uništavali javnu i privatnu imovinu u gradu.
Snimci su omogućili brzo procesuiranje slučajeva i vratili osjećaj sigurnosti građanima.
Zašto je to važno — i šta Lukavac može naučiti iz Tuzle
Dok Tuzla već koristi prednosti integrisanog video nadzora, Lukavac zaostaje. U praksi to znači:
- sporije rasvjetljavanje incidenata,
- manji preventivni efekat protiv vandalizma i krađa,
- slabija podrška policiji pri rekonstruisanju događaja.
Lukavac kaska zato što još nema jasno definisanu strategiju postavljanja kamera, niti koordiniran sistem pristupa snimcima sa nadležnim organima.
Posljedica — građani osjećaju nesigurnost, a šteta na javnoj i privatnoj imovini ostaje neriješena duže nego što bi trebala.
Šta konkretno predlažemo za Lukavac (brze, realne mjere)
- Mapiranje kritičnih tačaka — škole, parkovi, raskrsnice s najvećim brojem incidenata.
- Pilot-projekat — postaviti 6–8 kamera u prvoj fazi, mjeriti efekt (broj incidenata prije/nakon).
- Saradnja s MUP-om TK — pravila za pristup snimcima i procedura izdavanja zahtjeva.
- Transparentnost prema građanima — javno obznaniti svrhu nadzora, rok čuvanja snimaka i ko ima pristup.
- Finansiranje — kombinovati budžet grada, grantove i moguće sponzorske modele (npr. lokalne firme koje podržavaju sigurnost).
- Edukacija i preventiva — kamere nisu zamjena za društvene programe; uvesti i programe rada s mladima.
Mogući otpori i kako ih prebroditi
- Privatnost — objasnite da su snimci dostupni samo nadležnim organima po zahtjevu i da su kamere postavljene radi javne sigurnosti, ne „špijuniranja“.
- Troškovi — počnite s pilotom i jasno mjerite učinak (smanjenje incidenata, uštede).
- Loša infrastruktura — koristite rješenja koja rade na postojećoj mreži i razmotrite solarne kamere za udaljena područja.
Komentari