Na političkoj sceni danas imamo potpuni populizam, a kao posljedicu sistemsku paralizu. Suština problema je u tome što formalno imamo zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ali nijedna od njih ne funkcioniše u skladu s osnovnim principima.
Piše: Samir Imamović
Imamo zakonodavnu vlast koja u Tuzlanskom kantonu nikada nije imala stvarni legitimitet ni stabilnu većinu. Znamo kako su SDA i DF došli do tih ruku i kako su složili takozvanu većinu koja danas glumi legitimitet vlasti koji zapravo ne postoji. Kada je u pitanju zakonodavna vlast, svjedočimo apsolutnom sukobu interesa i nespojivim funkcijama. Kako čovjek koji je istovremeno predsjednik kantonalnog odbora stranke, direktor UKC-a, najveće zdravstvene ustanove u Tuzlanskom kantonu s više od 2500 zaposlenih, poslanik u Skupštini TK, predsjednik kluba poslanika u istoj Skupštini, profesor na fakultetu, član zdravstvenog savjeta SDA u Sarajevu i doktor medicine, može istovremeno da se bavi svim tim poslovima i kako stiže da ih obavlja ih savjesno, a o očitom sukobu interesa da i ne govorimo?
To je pitanje koje najbolje oslikava stanje u kojem se nalazimo.
Što se izvršne vlasti tiče, gotovo da ne postoji projekat ili posao koji nije završio na sudu. Od lokalnih nabavki do kapitalnih ulaganja, poput nabavke linearnog akceleratora, sve završava sa sudskim epilogom. Jasno je da će i aktuelni projekti koji su u toku doživjeti istu sudbinu, nove afere i optužnice. Brojni članovi političkih subjekata već su završili na optuženičkim klupama, što dovoljno govori o stanju u kojem se nalazimo.
Suštinski problem je sudska vlast, gdje se mora ozbiljno raditi na depolitizaciji sudstva, jer bez nezavisnog i nepristrasnog pravosuđa nema ni funkcionalnog sistema.
Pri imenovanju ministara, direktora i rukovodilaca mora se stati s dubinskim i stranačkim postavljanjima te vratiti kriteriji znanja, profesionalizma i ličnog integriteta.
Umjesto pravne države, svjedočimo stvaranju privatne i stranačke policije, gdje stranke policiju i zdravstvo vide kao prostor za zapošljavanje svojih ljudi. Dovoljno je da se podijele papirići i poruke, pa da se preko stranačkih veza zaposle podobni, a ne sposobni. Tako dobijamo nestručne i stranački poslušne kadrove u policiji, zdravstvu, javnim preduzećima i službama koji nisu u stanju da odgovore ni osnovnim izazovima, što dovodi do potpunog kolapsa društva na svim nivoima.
Sve političke stranke su u određenoj mjeri prolazile kroz ovakve prakse, ali je svima jasno ko je to radio najviše i najduže te ko je društvo doveo do stanja u kojem se danas nalazi. 𝐏𝐨𝐬𝐥𝐣𝐞𝐝𝐧𝐣𝐢 𝐝𝐨𝐠𝐚đ𝐚𝐣𝐢, 𝐩𝐨𝐬𝐞𝐛𝐧𝐨 𝐬𝐥𝐮𝐜̌𝐚𝐣𝐞𝐯𝐢 𝐢𝐬𝐤𝐨𝐫𝐢𝐬̌𝐭𝐚𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐦𝐚𝐥𝐨𝐥𝐣𝐞𝐭𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐮 𝐤𝐨𝐣𝐞 𝐬𝐮 𝐮𝐦𝐢𝐣𝐞𝐬̌𝐞𝐧𝐢 𝐥𝐣𝐮𝐝𝐢 𝐢𝐳 𝐬𝐚𝐦𝐨𝐠 𝐬𝐢𝐬𝐭𝐞𝐦𝐚, 𝐧𝐚𝐣𝐛𝐨𝐥𝐣𝐢 𝐬𝐮 𝐩𝐨𝐤𝐚𝐳𝐚𝐭𝐞𝐥𝐣 𝐝𝐨 𝐤𝐨𝐣𝐞 𝐭𝐚𝐜̌𝐤𝐞 𝐣𝐞 𝐝𝐫𝐮𝐬̌𝐭𝐯𝐨 𝐬𝐫𝐨𝐳𝐚𝐧𝐨 𝐨𝐯𝐚𝐤𝐯𝐢𝐦 𝐬𝐭𝐫𝐚𝐧𝐚𝐜̌𝐤𝐢𝐦, 𝐚 𝐧𝐞 𝐩𝐫𝐨𝐟𝐞𝐬𝐢𝐨𝐧𝐚𝐥𝐧𝐢𝐦 𝐩𝐨𝐬𝐭𝐮𝐥𝐚𝐭𝐢𝐦𝐚.
Potrebno je raditi na kvalitetu pojedinaca, njegovom profesionalizmu i vještinama te, prije svega, na jačanju institucija, a ne na jačanju moći pojedinaca unutar političkih partija. Samo vraćanjem moći institucijama, umjesto partijama, možemo zaustaviti dalje urušavanje društva i pokušati ponovo izgraditi sistem koji će služiti građanima, a ne političkim interesima.
Komentari