Ako postoji stranka koja najbolje oslikava političku šizofreniju i licemjerstvo, to je svakako Stranka socijaldemokrata (SD) Lukavac. Ova stranka, koja je na političkoj sceni u Lukavcu postala gotovo neizbježna, ima sve karakteristike organizacije koja je nastala iz ličnih interesa pojedinaca, a ne iz stvarne želje da donese promjene ili koristi građanima.
Na čelu te političke kameleonske stranke stojali su Edin Delić i Enver Bijedić, dvojac koji je, navodno, zbog “lazičnih ideala” razvalio KO SDP Tuzla, stvarajući potom SD, čiji rok trajanja je vjerovatno kraći od roka trajanja pakovanja jogurta.
Pokušaj stvaranja političke alternative nije bio ništa drugo nego projekt u kojem su Delić i Bijedić očigledno gledali samo sopstvene političke interese. Najbolje to vidimo kroz ponašanje stranke u postizbornom periodu 2018. godine.
Naime, SD je nastala upravo kao reakcija na odluku SDP-a da formira većinu u Tuzlanskom kantonu s PDA i NS. To je, kako su tvrdili, bila politička izdaja, i to je, za njih, bio dovoljan razlog da odvoje dva kantonalna poslanika iz SDP-a, formiraju novu stranku i postignu političke ciljeve koje su imali, bez obzira na poslijedice po dugoročni politički stabilitet.
Ali, ono što se dogodilo nakon nekoliko godina potpuno demantira sve političke borce za “čiste ideale” koje su tvrdili. Iako su se pojavili kao “opozicija” SDA, koja je, navodno, predstavljala sve zlo svijeta, Delić i SD Lukavac nisu imali nikakve smetnje da na izborima 2020. godine formiraju koaliciju s PDA partijom koju su samo dvije godine ranije žestoko napadali. Možda je još veća ironija u tome što su politički protivnici, koje su prikazivali kao prijetnju demokraciji i interesima građana, sada postali “vječni partneri”, a Delić je u Lukavcu, očito, samo nastavio istu igru političkih igara koju je igrao i prije, samo što sada ima drugačiju masku.
Politički karakter ove stranke teško je opisati, jer on nije ni postojao. Na papiru, SD je bila stranka koja se zalagala za promjene, borbu protiv korupcije i borbu za bolju budućnost Lukavca. Međutim, u stvarnosti, SD Lukavac je postala politička organizacija koja prepoznaje samo vlastite interese, ne libeći se surađivati s političkim partnerima koje je ranije ismijavala. U suštini, cijela priča SD Lukavac i Edina Delića je politička fikcija, u kojoj jedini “ideali” koji su se slijedili su oni koji osiguravaju vlast, pozicije i interes pojedinca, a ne zajednice.
Što se tiče zapošljavanja, kako bi inače bilo jasno koliko se SD zapravo prilagodila svakom režimu koji je bio na vlasti, pitanje “nezasitih kadrova” i zapošljavanja bračnih parova i njihovih rođaka do petog koljena u općini, koje se javlja u svakoj javnoj raspravi o SD-u, još jednom potvrđuje da ova stranka nema nikakvog političkog karaktera osim što je čist primjer političkog nepotizma i klijentelizma.
Zaista bi bilo korisno da se u ovom kontekstu organizira ozbiljno istraživanje uz pomoć stručnjaka iz oblasti psihologije i sociologije, kako bi se istražila geneza stranke i, prije svega, dublje razumjele političke i socijalne motive iza postojanja stranke kao što je SD Lukavac. Ali, bez obzira na sve analize, jedno je sigurno SD Lukavac ostaje stranka bez jasno definiranog identiteta, bez čvrstih političkih stavova i, na kraju, bez političkog karaktera.
E.K (Lukavački.ba)
Komentari