Još teče „slijeganje terena“ poslije opštih izbora od 7. oktobra, a već sada nije teško naslutiti ono što nas čeka – razvlačenje formiranja nove vlasti, blokade koje su već najavljene (HDZBiH), poplava žalbi i pritužbi na izborne nepravilnosti i, posebno, mogući i nemogući koalicioni paktovi, koji će biti odgovor na najvažnije pitanje: da li osvajači vlasti iduće četiri godine vlast smatraju najvažnijom ili su im, ipak, promjene i sudbina države u prvom planu.
Piše Zlatko Dukić
Teško je povjerovati u to da vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, kao obrazovan i mudar čovjek, ne zna da je 1933. godine Adolf Hitler na vlast došao državnim udarom i tako što je prevario njemačkog predsjednika Hindenburga. Pa, ipak, učinilo se kardinalu korisnim i umnim da na misi u Žepču, početkom ove sedmice, uz opasno visok adrenalin, posve neprimjereno uporedi izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH s firerovim dolaskom na vlast. Istog dana, izborni gubitnik Dragan Čović otvoreno najavljuje blčokadu i poručuje da nema govora o formiranju nove vlasti prije promjena Izbornog zakona BiH. Ili neće da zna ili mu je nevažno to da se nikad i nigdje nije desilo da izbori budu provedeni po jednom, a izborni rezultat po drugom zakonu.
Ova vrsta političko-nacionalnog, odnosno etno-vjerskog folklora očekivana je sa strane sa koje je došla. Ali, ono što nije očekivano, a što nam je stiglo, jesu atributi postizbornog „smirivanja terena“, koji najavljuju ne samo uobičajeno otezanje, razvlačenje i preganjanje s formiranjem vlasti, već i najavu koalicionih paktova i „političkih brakova“, koji nameću pitanje da li je osvajačima vlast važnija vlast ili sudbina države.
Priče stranačkih lidera, kao i istrčavanja likova iz partijskih vodstava u vezi s tim s kim se, prije svega, n e že l i i n e ć e u koaliciju (SDA je tu najnepoželjnija adresa), kao i to kakve su sve kombiancije moguće, mjestimično su na granici političke horor-fantastike, ali i varijacije na teme koje su se, do juče, činile nemogućim. Očekivanja da se vlast najprije formira u kantonima, nisu ništa novo.
To kaže i Zakon, koji je kantonalne skupštine obavezao na formiranje najkasnije 10 dana pošto Centralna izborna komisija BiH potvrdi izborne rezultate. No, to je jedno, precizno regulisano pitanje. Drugo je ono o kombinacijama, koje se odvijaju u okrilju stare, čak ofucane, ali ne i zaboravljene teze da – poslije glasanja nema kajanja!
U našim konkretnim uslovima, sjenku na tu izreku i njene pouke baca gomila prigovora, žalbi i pritužbi, u većini slučajeva posve osnovanih, u odnosu na ono kako je evidentna izborna (stranačka) mafija odradila svoj posao 7. oktobra. U nizu opako nezamislivih pimjera izbornih prevara, mućki i muševera, u oči najprije pada onih oko 500.000 nevažećih izbornih listova. Od toga, čak je oko 250.000 praznih. To znači ono što se graniči sa kvarnom maštom: da je više od 80.000 ljudi (sa po četiri glasačka lista) stajalo u redu samo zato da u glasačke kutije ubaci prazne papire!
Dakako nas posebno zanima ono što će biti raspetljavanje postizbornih prilika u Tuzlanskom kantonu. Kad je podvučena crta, SDP je osvojio relativnu većinu u Skupštini TK: za jedno poslaničko mjesto (10) je bolji od SDA (9). Tako je “svečano” otvoren proces dilemma, a za nekoga i straha od toga s kim će SDP u koaliciju. Izričito, bespogovorno, poruka iz SDP-a je da sa SDA-om “neće ni u Diznilend, a kamoli u vlast”. To je očekivano. Sada se očekuje odgovor na pitanje s kim će, onda? Nagađanja o tome da bi prvi partner mogao biti Pokret demokratske akcije, tjera mnoge SDP-ovce u stanje zbunjenosti, a neke i u ljutnju i bijes. Odgovor se čeka s nestrpljenjem i u grču.
Paralelno s tim, što bi mogla biti poenta postizborne priče, traga se i za odgovorim na još neka pitanja. Ne samo o tome ko bi mogao biti alternativa ili ko bi, ako je to tačno, uz PDA mogao biti SDP-ov partner, već i na upit – nakon što je javno rečeno da se čeka stav partijskih vrhova – zar, opet, da nam Sarajevo kaže s kim ćemo u vlast i kako urediti odnose u kantonalnoj avliji?
Ima još pitanja. Vrlo važnih. Odgovora nema. A moraćemo ih dobiti. Bar zbog onog famoznog odnosa glasanja i kajajnja.
Komentari