Dok se širom svijeta 6. decembar obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv femicida, u Bosni i Hercegovini ovaj datum ima posebno težak odjek. Nasilje nad ženama i smrtni ishodi koji iz njega proizlaze već godinama predstavljaju jedan od najalarmantnijih društvenih problema u našoj zemlji. Iako se femicid događa u svim državama i kulturama, broj slučajeva u BiH – posebno na području Tuzlanskog kantona – posljednjih godina ukazuje na duboko ukorijenjen problem koji još uvijek ne prati adekvatan institucionalni odgovor.
Tuzla i okolne općine bilježe nekoliko slučajeva femicida koji su potresli javnost i pokazali koliko je sistem zaštite žena nedovoljno efikasan. Svaki od tih slučajeva podsjetnik je na ono što stručnjaci i aktivisti godinama ponavljaju: nasilje nikada ne počinje femicidom. Ono počinje kontrolom, prijetnjama, izolacijom, cikličnim fizičkim i psihološkim zlostavljanjem – a završava tragedijom onda kada institucije zakažu, kada prijave ostanu u ladicama, a upozorenja se zanemare.
U BiH većina slučajeva nasilja nad ženama i dalje ostaje neregistrovana. Žrtve se boje prijaviti nasilje zbog stigme, nepovjerenja u institucije ili ekonomske zavisnosti od počinitelja. A nasilnici dolaze iz svih slojeva društva: od nezaposlenih do visokoobrazovanih, od anonimnih pojedinaca do ljudi na pozicijama moći. Femicid nije “privatni problem”, već društvena odgovornost.
Organizacije koje se bave zaštitom žena godinama upozoravaju da femicid mora biti zakonski prepoznat kao posebno krivično djelo, što je već učinjen korak u nekim kantonima, ali još nedovoljno na nivou cijele države. U Tuzli su aktivistkinje i građani više puta izlazili na ulice nakon ubistava žena, zahtijevajući bolje mehanizme zaštite, bržu reakciju policije i pravosuđa, kao i sigurniji sistem prijavljivanja nasilja.
Međunarodni dan borbe protiv femicida zato nije samo dan sjećanja — to je dan upozorenja. Dan kada se postavlja pitanje: koliko još puta društvo treba biti šokirano prije nego što nasilje nad ženama doista postane prioritet?
Ovaj dan nas obavezuje da imenujemo problem, da se solidariziramo sa žrtvama i da zahtijevamo sistemske promjene. Jer svaka žena ima pravo na život bez straha. I svako društvo koje želi biti zdravo i sigurno mora jasno i glasno reći – femicid se može spriječiti, ali samo ako se svi odgovorni suoče sa svojom ulogom.
Komentari