Mirovni kamp 2016: Posijane prve sjemenke mira

Sujevjernost isprepletena sa narodnim običajima i bosanskohercegovačkom tradicijom je djelimično karakteristična za ruralne odnosno urbane sredine u našoj državi – ovo svojstvo ne možemo pripisati Centru za izgradnju mira (CIM) iz Sanskog Mosta niti nakon “baksuznog” broja 13. (trinaesta godina postojanja).

Piše: Ivan Arambašić

Naprotiv, kako riječ “farma”, asocira na mnogo toga nazadnog i kvazi, a orvelovski dijagnosticirano, te gledano i prezentovano u udarnim terminima main stream medija, tako jedna svijetla tačka u tmini kiča i šunda sada obitava u Kruharima kod Sanskog Mosta, ovaj “protutrov” se zove Bašča mogućnosti (Mirovna farma).

I doslovno, Mirovna farma je idejni projekat sanskog CIM-a sa njegovim osnivačima Vahidinom Omanovićem i Mevludinom Rahmanovićem i još je jedna recka na pobjedničkom zidu crtica u utabavanju staza i kolosijeka izgradnje mira u Bosni i Hercegovini. Mirovni kamp 2016 je na ovoj Mirovnoj farmi okupio čak trideset mladih ljudi koji su iz najrazličitijih razloga odlučili da čuju “drugu stranu” i podijele svoje najbolnije i najemotivnije priče i iskustva iz prošlog rata, jer je njegovo prisustvo osjetno i nakon više od dvije decenije od njegovog završetka.

Prvo stablo je posadjeno…

Sve je počelo 19. avgusta kada su na ovaj ranč u Kruharima počeli pristizati “mirovnjaci” iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, negdašnjih područja naše države koja su se “gledala” preko nišana u bratoubilačkom ratu. Njih ukupno trideset su sve do završne panel diskusije u Doboju razradjivali strategije i planove kako da miroljubive stavove prenesu u svoje lokalne zajednice.

“Cilj Mirovnog kampa 2016 je da educiramo što veći broj mladih ljudi u Bosni i Hercegovini, kako bi osvijestili prošlost kroz koju su Bosanci i Hercegovci prošli, uključujući i posljednji rat, ali isto tako da ih naučimo vještinama i da im podarimo teorijsko znanje o izgradnji mira. Takode, cilj je da osjete iskustva susreta sa “drugim” i “drugačijim”, sa njihovim sunarodnjacima iz Bosne i Hercegovine kako bi se mogli vratiti u svoje lokalne zajednice i raditi na izgradnji mira u gradovima iz kojih dolaze. – kaže Vahidin Omanović, jedan od dvojice osnivača CIM-a.

Ova stvarna Bašča mogućnosti je sa tridesetak “miroljubivih farmera” formirala karavanu koja će, nakon prvog dijela učenja o miru, od 26. avgusta krenuti u obilazak nekoliko BiH gradova, krenuvši preko Glamoča, Sarajeva, Mostara do Milića i do Doboja kao završne tačke i zadnje panel diskusije u nizu. Mladi mirovnjaci iz Gračanice, Travnika, Čapljine, Istočnog Sarajeva, Sarajeva, Sokoca, Goražda, Maglaja, Tuzle, Brčkog, Zenice, Milića, Kaknja, Bratunca, Glamoča, Banja Luke i domaćina iz Sanskog Mosta će pričati o načinima i spoznajama u izgradnji mira kao neophodne budućnosti za pokoljenja koja dolaze (i odlaze).

“Zašto da nam prošlost pokvari budućnost?”

Armin Avdić, diplomirani ekonomist iz Goražda i jedan od učesnika ove putujuće karavane kaže da su mladi ljudi željni života i susreta, rušenja barijera u smislu napretka, dijeljenja zajedničkih praznika i trenutaka sreće, kako bi živjeli normalno i onako kako je to nekada bilo. “S obzirom da se ovdje nalazi omladina i kao takva je željna života i suživota izmedu različitih ljudi odnosno za mene su svi isti. Ljudi koji su odabrali i odabrani da budu ovdje su već napravili značajne korake samim pristankom da mijenjanju svoju svijest i stavove. Zašto da živimo u ratu, kada možemo u ljubavi ili zašto da nam prošlost pokvari budućnost?” – kaže Avdić. Uporedo sa stavovima Avdića, nova obećavajuća shvatanja i poglede na budućnost BiH izrekli su i Stefan Terzić iz Istočnog Sarajeva, te Čapljinka Barbara Mijatović, ali i predstavnica jevrejske zajednice u našoj državi Emina Berisha.

I kreće karavana, kao rijeka, tiho i razdragano, od svog izvora, pa sve jače i smjelije, sve dok svojom veličinim, količinom, bistrinom i svježinom u svom toku ne bude prepoznata i uvrštena na geografsku kartu rijeka Bosne i Hercegovine, kao jedna prirodna ljepota i ponos naše države. Mladi će upoznavanjem ovih gradova razbiti tabue, stereotipe i strahove o njima, “tako dalekim” i “tako bliskim”, gradove u koje nisu ulazili ili ih posjećivali iz razložnih amaneta ostavljenih od dinosaura rata, koji odbijaju izumrijeti i dati šansu evoluciji uma i umova, te zaustaviti odliv mozgova ove lijepe rijeke u gornjim tokovima van granica Bosne, van granica Hercegovine, van granica Bosne i Hercegovine.

“Ono što je mene privuklo u Sanski Most i CIM, jesu njih dvojica (Vahidin i Mevludin), jer kada upoznate ljude koji su dali i dušu i tijelo za jedan veliki cilj i uporedo te prihvate kao člana porodice, onda shvatiš da u svijetu, pogotovo u Bosni i Hercegovini postoje dobri ljudi”. – kaže Tamara Cvetković, asistentkinja programa CIM-a.

Inače, Mirovni kamp, održavao se od 19. do 26. 8., u Kruharima kod Sanskog Mosta na Bašči mogućnosti (Mirovna farma) i fokusiran je na sticanje znanja o procesima pomirenja i izgradnji mira, a drugi dio kao Mirovni karavan, traje od 27. do 31. avgusta, ima cilj da mlade ljude upozna sa nekoliko gradova u BiH.

“Najbolji način da se razbiju predrasude jeste da se susretnu ti “drugi”, koje poznajemo samo putem medija. Iz našeg trogodišnjeg iskustva, sve predrasude i stereotipi padaju u vodu prvi dan nakon što se mladi ljudi upoznaju. Upravo zbog toga je bitno da organizujemo ovakve i slične događaje”, – saopšteno je iz PRO-Budućnosti.

PRO-Budućnost je četvorogodišnji projekat Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), čiji je cilj izgradnja pomirenja i povjerenja među građanima svih etničkih grupa u BiH, a koji se temelji na pretpostavci da izgradnja trajnog mira počinje otvaranjem iskrenog dijaloga te razumijevanjem druge strane. Projekt implementira Catholic Relief Services (CRS) u saradnji sa Fondacijom Mozaik, Caritasom BiH, Forumom građana Tuzla, Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Međureligijskim vijećem u BiH.

Svi mirovnjaci i arhitekte mira u Bosni i Herceogvini su pozvani da svojim prisustvom i željom za promjenama prisustvuju predstojećoj Sedmici mira u Sanskom Mostu od 16. do 21. septembra. Ovih sedam dana je još jedan od načina da glavu izvadimo iz pijeska, iz kutije i da pri tome, sa tom glavom “van kutije” pogledamo vanjski svijet i sve te legalne vanzemaljce, kao osobe koje pišaju, seru, krvare, plaču i smiju se, kao osobe koje su kao i on, kao ti, kao ja. Svi imamo prelijepe osmijehe na licima, a s druge strane tako tužno i tako bolno krvarimo. Izaberimo srcem, mozgom, razumom i dušom, radi nas i radi pokoljenja koja dolaze. Izaberimo ili pustimo da neko drugi izabere za nas.