Kada se pogleda način na koji je aktuelna vlast u Tuzlanskom kantonu pokrenula priču o izgradnji kampusa Univerziteta u Tuzli, teško je pronaći elemente ozbiljne i dugoročne vizije.

Projekat koji se predstavlja kao „istorijski iskorak“ sve više izgleda kao rezultat političkih kalkulacija i pritisaka, umjesto promišljene strategije razvoja visokog obrazovanja.

Ukoliko bi razvoj Univerziteta doista bio temeljni motiv, onda se o ovako značajnom projektu ne bi odlučivalo u okolnostima političkog uslovljavanja i kratkoročnih interesa pojedinih stranaka. U pozadini navodnih „velikih vizija“ djeluje da su preovladali politički interesi i trenutni odnosi snaga, a ne stručne analize, planiranje i konsultacije sa akademskom zajednicom.

Postavlja se i pitanje koliko se može očekivati ozbiljan iskorak u oblasti visokog obrazovanja ukoliko donositelji odluka ne demonstriraju jasnu posvećenost reformama, stručnim procedurama i jačanju kapaciteta Univerziteta. Bez obzira na individualne biografije, evidentno je da dosadašnji pristup ne ulijeva povjerenje da postoji jasna strategija kako Univerzitet učiniti konkurentnim, prepoznatljivim i relevantnim u savremenom akademskom okruženju.

Trenutno ponuđeni koncept kampusa više izgleda kao posljedica političkog pritiska nego rezultat planskog razvoja. Izostanak širokih stručnih konsultacija, analiza potreba i dugoročnih projekcija ukazuje na to da je odlučivanje vođeno dinamikom dnevne politike, a ne vizijom koja bi se temeljila na jasnim kriterijima i interesima akademske zajednice.

U međuvremenu, kantonalna vlast ne nudi jasne odgovore na ključna pitanja: kako unaprijediti kvalitet studijskih programa, kako zadržati mlade stručnjake, kako privući istraživačke projekte, međunarodne partnere i ulaganja u nauku. Univerzitet tako postaje tek dio političke retorike, umjesto da bude centralna institucija razvoja regije.

Zbog svega navedenog, najtačnije je reći da trenutni pristup izgradnji kampusa djeluje kao politički pritisak, a ne kao vizija. Problem nije u samoj ideji kampusa, niti u njegovoj lokaciji. Problem je u tome što se ovako važan proces vodi bez dovoljno stručnih elemenata, bez jasnih ciljeva i bez transparentne strategije. Kada se politički marketing postavi iznad razvojnih prioriteta, rezultat nužno postaje projekat koji više služi kratkoročnim interesima nego stvarnom napretku Univerziteta. (E.K)

Komentari

Prethodni članakBroj zaposlenih pao samo u kantonima gdje vladaju SDA, DF i SBiH. U KS raste broj zaposlenih – kako?
Naredni članakSindikati traže veći minimalac, poslodavci poreske olakšice