Priluk je ovih dana postao bogatiji za još jedno spomen-obilježje koje čuva sjećanje na slavnu, ali i tragičnu epizodu bosanske historije. Zahvaljujući inicijativi predsjednika Savjeta Mjesne zajednice Priluk Nusreta Avdihodžića i grupe mještana, u brdima iznad Priluka postavljena je spomen-ploča braći Aliji i Mehi Nikšić iz Gnojnice, koji su krajem 19. stoljeća vodili gerilsku borbu protiv austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine.
Ovaj vrijedan čin današnje generacije građana Priluka predstavlja izraz dubokog poštovanja prema borcima koji su, u najtežim vremenima, branili slobodu domovine. Kako je istaknuto, riječ je o primjeru koji pokazuje kako se na najdostojanstveniji način njeguje i gradi kultura sjećanja.
Natpis na spomen-ploči glasi:
U SPOMEN BOSANSKIM BORCIMA, BRAĆI ALIJI I MEHI NIKŠIĆ IZ GNOJNICE
Na ovom mjestu, prema saznanjima, ukopani su borci koji su od 1878. do 1880. godine vodili gerilsku borbu protiv austro-ugarske okupacije.
Zarobljeni su od strane okupacionih vlasti i pogubljeni u Tuzli.
Ovdje su ukopani — u kraju iz kojeg su vodili borbu za slobodu domovine Bosne i Hercegovine.
Priluk, 2025. godine
Herojska priča o braći Nikšić
Prema istraživanju dr. sc. Suadina Straševića, objavljenom u radu “Tuzlanska lirika”, braća Nikšić su nakon austrougarske okupacije Tuzle 1878. godine odbila da polože oružje i prihvate stranu vlast. Umjesto toga, nastavili su otpor iz šuma Svatovca i Dubrava na području Priluka i Poljica, boreći se pune dvije godine — do 1880. godine, kada su zarobljeni i pogubljeni u Tuzli.
Njihova hrabrost i tragična sudbina ostali su duboko urezani u narodnom sjećanju. Prema zapisima lokalnog hroničara Osmana Kasumovića – Bilježnika iz 1958. godine, nakon vješanja starijeg brata Alije, mlađi brat Meho je odbio ponuđeno pomilovanje riječima:
„Kada je moj stariji brat obješen, neka se i ja objesim, jer ne trebam bez njega života.“
U narodnom predanju, dan njihovog pogubljenja pratio je iznenadni grad i oluja nad Tuzlom, kao da je i nebo tugovalo za njima. Tijela braće Nikšić narod je noću, pod kišom, prenio na rukama iz Tuzle do Priluka, gdje su i ukopani.
Na tom mjestu danas stoje dva stara mezara, obilježena jednostavnim kamenjem, a odnedavno i spomen-ploča koja svjedoči o njihovom žrtvovanju za slobodu Bosne i Hercegovine.
Pjesma iz naroda
O borbi i smrti braće Nikšić narod je spjevao lirski spjev koji je dr. Strašević uvrstio u „Tuzlansku liriku“, nazvavši ga dijelom tuzlanskog epskog pamćenja.
Tako, gotovo stoljeće i po kasnije, zahvaljujući entuzijazmu mještana i zalaganju lokalne zajednice, sjećanje na ove hrabre borce ponovo je oživljeno.
“Ljudi iz naše prošlosti i današnjice spojeni su istom ljubavlju i snom, koji se zove Domovina Bosna i Hercegovina.”
poručio je autor priloga dr. sc. Suadin Strašević, koji je zabilježio ovu lijepu priču iz Priluka.
Na fotografijama: predsjednik Savjeta MZ Priluk Nusret Avdihodžić, lokacija mezara i spomen-ploče braći Nikšić, te stari zapis iz “Tuzlanske lirike” s narodnom pjesmom o njihovoj borbi.
Piše: dr. sc. Suadin Strašević
Foto: MZ Priluk / Arhiva autora
Komentari