Gašenje lukavačke Koksare nakon sedam decenija rada nije „nesretan splet okolnosti“ nego rezultat dugogodišnjeg političkog nemara i pogrešnih odluka koje su industriju Tuzlanskog kantona dovele do kolapsa.
U novembru prošle godine bez posla je ostalo 224 radnika nakon odlaska fabrike u stečaj dok krajem februara i tokom marta slijedi otpuštanje dodatnih 550. Oko 800 radnika, isto toliko porodica, danas su žrtve koje snose posljedice dugogodišnje nesposobnosti, partijskog upravljanja i političke trgovine.
Od odgovornosti ne može pobjeći Stranka demokratske akcije. Njeni kadrovi su decenijama upravljali Koksarom, imenovali uprave i nadzorne odbore te donosili ključne odluke. No, danas pokušavaju glumiti zabrinutost nad pepelom onoga što su sami spalili.
Dakle, od privatizacije do potpunog kolapsa, sve je prošlo kroz ruke SDA. I sada bi da niko ne snosi političku odgovornost. Umjesto toga, javnosti se servira predstava u kojoj se aktuelni premijer Irfan Halilagić predstavlja kao „mlad i neiskusan“. Nije problem mladost. Problem je sistem koji proizvodi poslušne, a ne sposobne.
Ako je jedino rješenje da se premijer posipa pepelom dok stranka pere ruke, onda je jasno da SDA nema ni namjeru ni kapacitet za promjenu. Novi kadrovi nisu donijeli zaokret. Donijeli su dublju konfuziju, političku aroganciju i potpuni izostanak vizije.
Premijer Halilagić je obećao zapošljavanje otpuštenih radnika u novembru. Pitamo jasno i glasno:
Koliko je radnika zaposleno?
Gdje?
Na osnovu kojih konkretnih programa?
Ili je obećanje bilo samo još jedna izjava za naslovnice, dok se iza zatvorenih vrata ništa ne radi.
Još ozbiljnije pitanje tiče se sigurnosti građana Tuzlanskog kantona. Šta je konkretno poduzeto da se spriječi moguća ekološka katastrofa nakon gašenja postrojenja? Da li je Anela Ajšić, resorna ministrica SDA, ikada ušla u krug Koksare da se lično uvjeri u stanje? Ili je i ekologija prepuštena birokratskim izvještajima i partijskim kalkulacijama.
Ovo nije samo pitanje jedne fabrike. Ovo je pitanje modela vladanja koji je Tuzlanski kanton doveo do industrijskog pustošenja. Vrijeme je da se imenuju odgovorni. Vrijeme je da se prestane s političkim izgovorima.
Vrijeme je za odgovornost – stvarnu, a ne deklarativnu.
Komentari