U Bosni i Hercegovini ne postoji nijedna ustanova socijalne zaštite koja je nadležna za smještaj djece s poremećajima u ponašanju, iako su na tu činjenicu centri za socijalni rad u Federaciji BiH upozoravali godinama. Ombudsmanima su upućeni brojni zahtjevi, ali konkretnih rješenja i dalje nema.
Dijete koje dolazi iz disfunkcionalne porodice, trpi nasilje ili pokazuje poremećaje u ponašanju teško može dobiti adekvatnu stručnu pomoć, a kada je potreban institucionalni smještaj – nijedna ustanova u zemlji nema nadležnost. U praksi to znači da centri za socijalni rad često pribjegavaju privremenim i neadekvatnim rješenjima.
„Kada djeca uđu u pubertet i poremećaji postanu izraženiji, dešava se da postanu i krivično odgovorna. Neka završe u maloljetničkim zatvorima ili zavodima poput onog na Sokocu. Takve situacije moramo izbjeći“, kaže Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad Tuzla.
U Tuzli je nedavno otvoren Dnevni centar pri Domu za djecu bez roditeljskog staranja, jedini takve vrste u Federaciji BiH. Kapacitet mu je 12 korisnika, a predviđen je za djecu s poremećajima u ponašanju koja će imati dnevni tretman. „To je važan korak, ali nedovoljan da pokrije potrebe cijelog kantona“, ističe Amila Šećerbegović, direktorica Doma.
Vlada Tuzlanskog kantona u martu je usvojila zaključak kojim se JU Odgojni centar Tuzla obavezuje da izmijeni zakonske akte i pripremi budžetsku projekciju za formiranje posebnog odjeljenja za zbrinjavanje djece u stanju socijalne potrebe. „Urađen je nacrt zakona i u toku su dalje procedure“, potvrdili su iz Centra.
Ombudsmani su u posljednjem izvještaju upozorili da se prava djece u BiH i dalje ozbiljno ugrožavaju. Tokom 2024. godine zaprimljeno je 299 žalbi, što je 68 više nego prethodne godine.
I dok se rješenja traže sporo i parcijalno, djeca koja najviše trebaju sistemsku podršku i dalje ostaju između nadležnosti, propisa i nebrige – u društvu koje još nije pronašlo način da zaštiti one najranjivije.
Komentari